Svjetski dan pisanja rukom se obilježava 23. siječnja. Nažalost, ljudi sve rjeđe pišu rukom. Dolaskom novih tehnologija, a posebno računalnih tipkovnica i pametnih telefona kao novim metodama pisanja, često zaboravljamo staru dobru metodu olovke i papira. Obilježavanje današnjeg dana prvenstveno ima svrhu podsjetiti ljude vrijednosti umjetnosti rukopisa te da ne zaborave važnost pisanja rukom iako to nove tehnologije danas uvelike zamjenjuju. Svjetski dan rukopisa osmišljen je 1977. godine kada su nastavnici već počeli osjećati kako se umjetnost rukopisa gubi kao vještina.

U prošlim stoljećima i na području Hrvatske je jedan od nastavnih predmeta bio i krasopis. Učenike su podučavali različitim vrstama pisama te ih poticali na urednost, mirnoću, strpljivost, red i čistoću. Krasopis je ujedno bio i priprema učenika za kasnije zahtjevnije zadatke i druge predmete kroz koje su se provlačili elementi krasopisa kao što su ručni rad, risanje, geometrija i slično.

Rukopis svakog čovjeka je jedinstven i to je razlog zbog kojeg ljudi više vrednuju rukom napisanu poruku od one poslane putem društvenih mreža, SMS-a ili e-maila. Grafologija je znanost koja pomoću rukopisa otkriva karakterne osobnosti onoga koji piše, a ujedno tvrdi da se iz bilo čijeg potpisa mogu izvući značajni podaci koji govore čega se ta osoba boji i čemu teži. Prema grafologiji, rukopis je preslika našeg raspoloženja te puno govori o nama, kao i naš potpis. Potpis svake osobe otkriva što mislimo o sebi i kako želimo da nas druge osobe doživljavaju. Svaku osobu krasi njezin jedinstven rukopis.

U OŠ Đurmanec, knjižničarka je govorila učenicima o vrijednosti i važnosti pisanja rukom te o krasopisu i grafologiji. Nakon toga su učenici dobili zadatak napisati neku priču koja im je draga, nešto o sebi ili pak o važnosti pisanja rukom.